Klaster puteva kulture

U jugoistočnom delu Evrope, zbog istorijskih okolnosti i viševekovne vladavine Otomanskog carstva, zadržalo se dosta paganskih elemenata u predstavi zmaja. Kao ostaci nekih prastarih vremena, ovdašnji zmajevi i priče o njima su kultrno bogatstvo velikog značaja. Kao retkost karakteristična samo za ovaj deo Evrope, oni mogu biti od neprocenjivog značaja za kreativne industrije i turizam. Sa druge strane, održivi turizam može doprineti njihovom očuvanju i pomoći lokalnom stanovništvu da shvati značaj oranog nasleđa, kao i motivisati mlade ljude da nastave tradiciju prenošenja legendi s kolena na koleno.

Srpska mitologija je prebogata pričama o zmajevima. Ali srpski zmaj nije veliki reptil ili gušter koji bljuje vatru. On ima glavu ovna i krila, može biti zmijolik ili nastati iz šarana. Takođe, on može poprimiti čovečji oblik pri kome ga odaju jedino mala krila skrivena ispod pazuha. U srpskoj narodnoj tradiciji zmaj je uglavnom pozitivna ličnost koja ima obavezu da pomaže ljudima. Ali svi srpski zmajevi imaju jednu zajedničku karakteristiku ili manu – da su veliki zavodnici. Kada se zaljube, oni zaborave na svoje osnovne obaveze – da štite polja i useve od vremenskih nepogoda koje ih mogu uništiti. I verovatno je to razlog zašto Srbija ima toliko priča i legendi o zmajevitim junacima. Mnogi heroji, poznate istorijske ličnosti ili ličnosti iz narodne književnosti, mahom iz Kosovskog ciklusa, navodno su bili sinovi zmajeva.

Autor projekta: Manuela Graf
Mapu izradio: Aleksandar Stanojlović

Ilustracije iz knjige Milenka Bodirogića „Vile i zmajevi – srpska mitologija“ (Orfelin Izdavaštvo); Autor: Milos Vujanovic